Ponovo sam vidjela grad u slavlju i deliriju
Kako se guši pod suncem i pod radošću
Slušala sam u muzici uzvike, smijeh
Koji su prskali i odskakivali oko mene
I izgubljena među ovim ljudima koji su me gurkali
Omamljena, smetena ostala sam tu
Kad odjednom, okrenula sam se, on je uzmaknuo,
I svjetina me bacila u njegov naručaj.
Nošeni gomilom koja nas je povlačila
I razvlačila
Zdrobljeni jedno uz drugo
Nismo tvorili nego jedno tijelo
I tekla je bez napora
Gurala nas, spajajući nas kao lancima jedno za drugo
I učinila nas je oboje
Opijenim i sretnima.
Nošeni svjetinom koja se bacala
I koja je plesala jednu ludu farandolu
Naše dvije ruke su ostale čvrsto spojene
I kadkad podignute
Naša dva tijela zalijetala su se sa zamahom
I padajući oboje
Bili smo opijeni i sretni
Radost je prskala od smijeha
Odražavala se u dnu mog bića
Ali odjednom vrisnula sam među smijehom
Kada ga je svjetina krenula istrgnuti iz mojih ruku
Nošeni svjetinom koja nas je povlačila
I razvlačila te udaljila jedno od drugog
Borila sam se i prijetila
Ali zvuk mog glasa
Je bio prigušen u smijehu ostalih
I jecala sam od boli, ljutnje i bijesa
I plakala sam
Nošena svjetinom koja se bacala
I koja je plesala jednu ludu farandolu
Odnešena sam daleko
Stisnula sam šake, proklinjući svjetinu koja mi je ukrala
Muškarca kojeg mi je darovala
I kojeg nikad neću ponovno pronaći