Da znaš,
Da unutar moje duše,
Čuvam onu ljubav
Koju sam imao za tebe...
Tko zna, da znaš,
Da te nikad nisam zaboravio,
Vrativši se u svoju prošlost
Ti bi se sjetila mene...
Prijatelji sad više ne dolaze
Čak ni da bi me posjetili,
Nitko me ne želi utješiti
U mojoj patnji...
Od dana kad si otišla
Osjećam bol u duši,
Reci, ženo, što si učinila
Mome jadnom srcu?
Svejedno,
Ja ću te se uvijek sjećati
Sa svetom nježnošću
Koju sam imao za tebe.
Ti si u svakom smislu,
Dio moga života,
I te oči koje su me punile srećom
Tražim posvuda
A ne mogu ih naći.
U napuštenom stančiću
Čak ni jutarnje sunce
Ne ulazi kroz prozor
Kao kad si ti bila ovdje
I tvoj pseći prijatelj,
Koji zbog tvoje odsutnosti ne jede,
Vidjevši me samog neki dan,
Također me ostavio...