Oh, želio bih mnogo da se sjećaš
Ta pjesma je bila tvoja
Mislim da je to bila tvoja omiljena
Od Préverta i Kosme.
I svaki puta kada te Mrtvo lišće
Sjeti na moje uspomene
Dan za danom
Mrtve ljubavi
Ne prestaju umirati
S drugima ih naravno napuštam
Ali njihova pjesma je monotona
Malo pomalo postaje mi sve više svejedno
I tu se ništa ne može.
Jer svaki puta kada te Mrtvo lišće
Sjeti na moje uspomene
Dan za danom
Mrtve ljubavi
Ne prestaju umirati
Može li se ikada znati gdje počinje
A gdje završava ravnodušnost
Prolazi jesen, dolazi zima
I Prévertova pjesma,
Ova pjesma,
Mrtvo lišće,
Briše se iz mog sjećanja
I toga dana
Moje mrtve ljubavi
Su prestale umiratii.
I toga dana
Moje mrtve ljubavi
Su prestale umirati.