La chanson de Prévert [Croatian translation]

Oh, želio bih mnogo da se sjećaš

Ta pjesma je bila tvoja

Mislim da je to bila tvoja omiljena

Od Préverta i Kosme.

I svaki puta kada te Mrtvo lišće

Sjeti na moje uspomene

Dan za danom

Mrtve ljubavi

Ne prestaju umirati

S drugima ih naravno napuštam

Ali njihova pjesma je monotona

Malo pomalo postaje mi sve više svejedno

I tu se ništa ne može.

Jer svaki puta kada te Mrtvo lišće

Sjeti na moje uspomene

Dan za danom

Mrtve ljubavi

Ne prestaju umirati

Može li se ikada znati gdje počinje

A gdje završava ravnodušnost

Prolazi jesen, dolazi zima

I Prévertova pjesma,

Ova pjesma,

Mrtvo lišće,

Briše se iz mog sjećanja

I toga dana

Moje mrtve ljubavi

Su prestale umiratii.

I toga dana

Moje mrtve ljubavi

Su prestale umirati.