Ovo o Marineli priča je istinita
Koja se u rijeku skliznula na proljeće
Ali vjetar što vidje njenu ljepotu
Iz rijeke je ponese ponad zvijezde
Sama bez sjećanja na boli
Živiš bez sna o ljubavi
Ali jedan kralj bez krune, neodjeven
Kucao je triput dnevno na tvoja vrata
Poput mjeseca bijel njegov je šešir
Poput ljubavi crven njegov je plašt
Slijedila si ga bez ikakva razloga
Poput dječaka što slijedi svoga zmaja
Sjalo tad je sunce i imala si oči lijepe
Ljubio ti je usne i kose tvoje
Mjesec je izašao i imala si oči od umora
A on spusti ruke na tvoje kukove
Bilo je poljubaca, bilo je osmijeha
Pa je bilo samih latica cviječa
Koje su vidjeli kroz oči zvijezda
Nepomične na vjetru, dok je on ljubio tvoju kožu
Poslije rekoše da si pri povratku
U rijeku nekako kliznula
A on koji ne povjerova da ti mrtva osta
Kucao je još desetljećima na tvoja vrata
Ovo je tvoja pjesma Marinela
Što poletjela u nebo si ponad zvijezde
I poput svih stvari prekrasnih
Samo jedan dan živjela si, poput ruže
I poput svih stvari prekrasnih
Samo jedan dan živjela si, poput ruž