Pogriješila si i znala si to,
otišla si svjesno,
čvrsto primivši se za moje ruke na odlasku.
Idi, uzmi i svoje srce,
proli moju ljubav, spali me,
vatrenije od požara, finije od pepela,
ja umrijet ću kad ti odeš…
Želim da je tvoja koža moj pokrov,
sahrani me u svoje oči,
ne u zemlju, moj cvijete,
spusti me na svoje grudi.
Želim da je tvoja koža moj pokrov,
sahrani me u svoju rupicu na licu,
ne u zemlju, moj cvijete,
spusti me na svoje grudi.
Kada si otišla, na prozor
podigla se neka tama prokleta,
mjesec se sakrio iza oblaka ove noći.
Idi, uzmi i svoje srce,
proli moju ljubav, spali me,
vatrenije od požara, finije od pepela,
ja umrijet ću kad ti odeš…