Stari ulični vergl
Došao je svirati neki dan
Pod mojim prozorom, u dvorištu
Prastara ljubavna pjesma
I jer ništa, ništa se ne mijenja,
Ljubav se rimuje sa zauvijek.
Slušajući tu romancu
Što me podsjeća na prošlost,
Mislila sam da imam dovoljno
Ali na veliku žalost, sve se ponovilo,
Nažalost, sve se ponovilo,
Nažalost, sve se ponovilo.
Dala sam ti svoje srce.
Dala sam ti svoj život
I moja se duša veselila,
Unatoč tvom podsmijehu,
Pusti sve nas u zboru,
Ako si takav za cijeli život.
Zaista je tako, kad mislim o tome,
Da sam ga voljela suludo
I nije nikad bilo ljubavnika
Koji mi je uzrokovao više patnje,
Ali eto, dobra mi je naknada
Što sam mogla vjerovati njegovim obećanjima.
Bilo je dovoljno za avanturu
Stvarno banalnu zapravo
Jer jedne lijepe večeri, bez oklijevanja,
Pokorio se svojoj prirodi.
Nisam to zaslužila.
Nisam to zaslužila.
Dala sam ti svoje srce.
Dala sam ti svoj život
I moja se duša veselila,
Unatoč tvom podsmijehu,
Pusti sve nas u zboru,
Ako si takav za cijeli život.
Što možemo protiv samih sebe?
Svatko od nas slijedi svoj put.
To je sudbina svih ljudi
Ali oni koji idu ruku pod ruku
I govore si tiho "volim te"
Trebali bi razmisliti o posljedicama
Uz tužni pripjev
Čiji je odjek brzo odletio.
Vergl je na kraju otišao
I, oprost nevjernima,
Pjevam jer me utješio,
Pjevam jer me utješio.
Dala sam ti svoje srce.
Dala sam ti svoj život
I moja se duša veselila,
Unatoč tvom podsmijehu,
Pusti sve nas u zboru,
Ako je tvoj za život.
Dala sam ti svoje srce, dala sam ti svoj život...