Jedna šaka u zraku, jedna ruka otvorena, jer jedna ne sprječava drugu
U sjeni oštrim riječ jer mi je anđel rekao: „ti si govornik“*
Daj snagu svojoj braći, budi svoj i razbi svoje lance
Trči i brani ono što ti je važno
Čak i ako se viša klasa uvrijedi
Politika mrkve i progoniteljev osmijeh
I jedan dio zemlje koji je uzeo zlatni novac za sunce
Ovdje, informacije osiguravaju
Osjećaj bijesa
Ja osuđujem frustraciju umorstva nas iznutra
Recimo, nitko nije rođen zao, takvi postanemo
Puno njih spušta glavu da ne vide sutrašnje lice
Svaki svoj put, počinje od svega ili od ničega
Otišao jedan dan sretnog srca ili ispunjene duše tugom
Svatko ima svoj planinu za popesti se
Njihova prošlost njihova budućnost
Prijatelju odaberi život vrijeme brzo ide
Njihova duša je tužna jer tvrde da znaju istinu
Svijet ljudi: pogrešna zabilješka, i svatko da ju popravi
U sjeni osuda oštrim svoje riječi
Jer riječi mogu otvoriti
Čvorove koji su zarobljeni u duši ja sam sestra govorim svojoj braći
Previše iskreni da bi se koristili
Jako daleko od vaših bunkera
Došao sam pljunuti istinu, zakleo sam se rukom na srcu
Smijeh u srcu i suza u oku, jer jedno ne sprječava drugo
Važem svoje riječi jer mi je anđel rekao: „Mnogi su razumjeli tvoje dosta mi je svega
Daj snagu tvojim sestrama
Budi svoj i čuvaj
Gledaj čuda umjesto sistema
I prepiši dok god je stvarno“
Bijes dolazi iz srca
Ali ostaje neutralna sila
Mora se vratiti ljubavi
Jer svijet ljudi je jedina pogrešna zabilješka
Bez toga da postanemo slični onima protiv kojih se borimo
Koji razumije dobro da izvan čovječanstva ovaj svijet nam ne odgovara
Ispod je borba, preživljavanje
Pušenje, pijenje za smijanje
Vibracije se natječu, to je uzbudljivo
Kada bismo trebali biti ujedinjeni
Svi njihovi slogani čine glupost
Nisam došao na zemlju samo da istrpim
Svaki trenutak skok anđela
Recite im da se više ne bojim praznine
Daleko od poslova njegovog zamjenika
Puno ljudi je čulo poziv
Visinom nesporazuma vi ste olakšali moju rečenicu
Fuck fuck sistem, udaljava se od svog držanja
Da osjeća se tužno
Djeca jedne zemlje u krizi, svijeta koji je otišao u cijev
U sjeni osuda oštrim svoje riječi
Jer riječi mogu otvoriti
Čvorove koji su zarobljeni u duši ja sam sestra govorim svojoj braći
Previše iskreni da bi se koristili
Jako daleko od vaših bunkera
Došao sam pljunuti istinu, zakleo sam se rukom na srcu