Pustite me da pevam
sa gitarom u rukama,
pustite me da pevam,
ja sam Italijan.
Dobro jutro, Italijo, sa nedokuvanim špagetima,
i sa partizanom kao predsednikom,
sa autoradiom uvek na dohvat desne ruke
i kanarincem na prozoru.
Dobro jutro, Italijo, sa tvojim umetnicima,
sa previše Amerike na posterima,
sa pesmama, s ljubavlju,
sa srcem,
sa više žena i sve manje kaluđerica.
Dobro jutro, Italijo,
dobro jutro, Marija,
sa očima punim melanholije.
Dobro jutro, bože,
ti znaš da sam tu i ja.
Pustite me da pevam
sa gitarom u rukama,
pustite me da pevam,
jednu pesmu, tiho, tiho.
Pustite me da pevam
jer sam ponosan što sam
Italijan,
pravi Italijan.
Dobro jutro, Italijo, koja se ne bojiš,
sa penom za brijanje sa mirisom mente,
sa prugastim pravim odelom,
i reprizom utakmice nedeljom na televiziji.
Dobro jutro, Italijo, sa kratkom kafom,
čarapama novim u prvoj fioci,
sa zastavom na hemijskom čišćenju
i jednim Fijatom 600 u telu.