Nebo je plavo, morski povjetarac
Uzbibava more poprilično
Prema luci, pripremljeni za juriš
Galopira šesnaest bijelih eskadrona
To je luka na rubu svijeta
S ulicama otvorenim prema beskonačnosti
Ali pošto je Zemlja okrugla
Ne vide se Sjedinjene Države.
NIkoga nije briga, vlada veselje
Tu je bar Rite Plavuše
Nikoga nije briga, vlada veselje
U lokalu Djevojke bez srca
Harmonika svira u duru
Pripjeve iz cijeloga svijeta
Tu je lijepa plavuša
Ta ruža u cvatu,
U lokalu Djevojke bez srca.
U ovome malom baru, tu ona vlada
Vidimo kako ona plamti sa svojim zlatnim runom*
Usne su joj poput krvarećega ploda
Ali kažu da joj je srce mrtvo
Ipak su momci tu, svi zabavni:
Djetinjasti, čvrsti, otporni
Oni što ulaze sliježući ramenima
I oni pristigli iz Drakkara.
Neki su iz Antwerpena, neki iz Honfleura
Plove ponekad prema polovima
Promatraju je, to im je sva sreća
Ali nitko se nije upoznao s njezinim uslugama
Harmonika svira dur
Sve napjeve: tužne, vesele...
I ti momci iskušavaju svoju sreću
U lokalu Djevojke bez srca.
Gazda poznaje note;
Sviđa mu zvuk novčića
I rekao je svojoj jedinici:
"Bježi od ljubavi, to je gubljenje vremena"
Ali jedne večeri, oluja je bjesnjela...
Odjednom je ušao neznanac
S lijepim očima plavim bez oblačka
I tad se sve promijenilo...
Gledao je djevojku bez srca
Bia je poput olujnoga neba
Netko reče: "Bit će nevolje"
Čuli smo kako srca udaraju.
Harmonika je svirala mol
Pripjev skupa s divljim vjetrom
I bila je jedna djevojka s licem punim suza
U lokalu Djevojka bez srca.
Rekao je: "To si ti, božanstvena moja!"
Odgovorila je: "Tvoja sam..."
Privukao ju jje na svoja prsa
Ona je plakala u njegovome naručju.
Ostale je uhvatila sjeta
Izašli su uzdišući...
Vjetar je pjevao nad Antlantikom
Za to srce koje se upravo otvorilo
Krenuli su prema svojoj ogromnoj sreći
Gazda je morao zatvoriti
Moglo ga se vidjeti kako pija sva svoja pića
U lokalu Djevojka bez srca
Da, ali Država, taj otmičar,
Uvijek sa smislom za humor
Otvorila je porezni ured
U lokalu Djevojka bez srca...