Jedno jutro kada vjetar prođe kroz moju kosu
i ostavi bijele tragove i nestane..
Kada budem tužna sunce će mi pokazati novo lice
kada se pogledam u ogledalo…
Ne,ne može, još je prerano,
molim te malo zakasni…
nisam još spremna.
Molim te ostavi moja proljeća za sada,
poraz mi nije poznat..
Ne, ne može, stani..
stani, ne možeš otići ,
oči mi gube boju, stani…
ne možeš otići prema oblacima..
Ne, ne možeš mi uzeti,
moje ludo vrijeme,
stani, ne možeš mi obojiti život ovim sivim bojama.
Ne,ne može, još je prerano,
molim te malo zakasni…
nisam još spremna.
Molim te ostavi moja proljeća za sada,
poraz mi nije poznat..
Toga dana i druge boje će izbljedjeti, znam to
Ne može me se natjerati, tu boju ne volim.
Što će se desiti ako mi daš još samo malo vremena?!
Godine bijesa, ne, ne razumijem ih.
Ne,ne može, još je prerano,
molim te malo zakasni…
nisam još spremna.
Molim te ostavi moja proljeća za sada,
poraz mi nije poznat..
Ne, ne može, stani..
stani, ne možeš otići ,
oči mi gube boju, stani…
ne možeš otići prema oblacima..
Ne, ne možeš mi uzeti,
moje ludo vrijeme,
stani, ne možeš mi obojiti život ovim sivim bojama.
Ne,ne može, još je prerano,
molim te malo zakasni…
nisam još spremna.
Molim te ostavi moja proljeća za sada,
poraz mi nije poznat..