Jedno jutro, milujući moju kosu,
i ostavljajući bijeli trag na njoj, vjetar će otići
I kada se pogledam u zrcalo,
obasjano suncem, vidjet ću naborano, pomalo tužno lice
Ne, ne još, prerano je
Molim te, zakasni
Nisam još uvijek spremna
Ostavi me još u proljeću,
jer jesen mi nije znana.
Ne, nemoguće, stani,
stani, ne možeš još ići
Bojo mojih očiju, stani
Ne možeš se vratiti oblacima
O ne, ti ludo vrijeme,
Ne možeš me odnijeti,
Stani, ne možeš premazati moj život tim sivim bojama!
Znam da će i ova siva boja postati druga kada dođe Onaj dan
Ali, nitko me ne može prisiliti, da ovu boju zavolim
Što će ti biti ako mi daš još malo vremena?
O godine, ne razumijem razlog vašeg gnjeva
Ne, ne još, prerano je
Molim te, zakasni
Nisam još uvijek spremna
Ostavi me još u proljeću,
jer jesen mi nije znana.
Ne, nemoguće, stani,
stani, ne možeš još ići
Bojo mojih očiju, stani
Ne možeš se vratiti oblacima
O ne, ti ludo vrijeme,
Ne možeš me odnijeti,
Stani, ne možeš premazati moj život tim sivim bojama!