Već krenule su lađe,
u neki novi svijet.
U luci zvona zvone,
ko' barka ljeto tone.
Pusto je nebo i kišni grad,
i prazno more ispred nas.
Već krenule su lađe,
a htjeli smo i mi.
I posljednja se sprema,
al' mjesta na njoj nema.
Snovi će naši stići nju,
al' uvijek ostat ćemo tu.
Ovaj je grad sve što imaš,
ova luka, život moj.
Sad sve što tražiš,
moraš naći u njoj.
I nećeš znati drugu ljubav,
osim ove što ti dam.
Al' ko' i ja jednog dana,
bit ćeš sretan, to znam.
Već dugo plove lađe,
jer dalek im je put,
a sve što se čuje,
da prate ih oluje.
Neznana mora i kišna noć,
al' one sigurno će doć.