Hodaš podzemnom železnicom, njegove oči progorevaju zazor u tvojim leđima,
Iza tebe su koraci, on se trza spreman za napad.
Vrisci za milost, on se smeje dok te gleda kako krvariš,
ubica iza tebe, njegova žeđ za krvlju prkosi svim njegovim potrebama.
Moje nedužne žrtve su preklane besom i prezirom,
pordrugljiva religija mržnje koja gori u noći.
Nemam nikoga, zaklet da uništim svu ovu pohlepu,
Glas u meni je primoran da me zadovolji.
Vidim šta je nožu suđeno,
a ti nikad nećeš znati kako ja to mogu predvideti, videti, videti.
Moje vera je jača od životnih linija i veza,
uz odsjaj metala moj momenat je spreman za udar.
Zov smrti ustaje, vrisak prekida muk noći,
Još jedno sutra, seti se da hodaš uz svetlost!
Pronašao sam te, i sada nema mesta gde možeš pobeći,
Uzbuđenje me trese, o Bože pomozi mi, šta sam učinio?!
Oooo da, učinio sam to!
Yeeeeaaaaaaaahhhh!
Hodaš podzemnom železnicom, njegove oči progorevaju zazor u tvojim leđima,
Iza tebe su koraci, on se trza spreman za napad.
Vrisci za milost, on se smeje dok te gleda kako krvariš,
ubica iza tebe, njegova žeđ za krvlju prkosi svim njegovim potrebama.
Oooo čuvaj se, dolazim po tebe!
Ahahahaha!