Ja nisam plakao od svoje trin’este
Pred jednom džamijom sred skopske čaršije
Muškarci ne plaču mati tad rekla je
Muškarci nemaju sad pravo na suze
Bože sad molim te da nebo sive halje odjene
Nad Saraj’vom neka poteku česme nebeske
Želim da sakrijem svoju tugu I suze
Neka me kiše isprate od stanice do ponad čaršije
Hoću da moja tuga samo meni pripada
Da skrijem suze od dosta i od dušmana
Da mogu kazati da se na moje lice izlila
Kiša sa kupola svih sarajevskih džamija
Bože daj da me pokriva nebeska zavjesa
Da neko ne vidi kako mi tuga lice pohodi
A ja ću kazati da su slabe strehe i oluci
Jer sam se skrivao u sarajevskoj mahali
Hoću da moja tuga samo meni pripada
Da skrijem suze od dosta i od dušmana
Da mogu kazati da se na moje lice izlila
Kiša sa kupola svih sarajevskih džamija
Na svoju tugu samo imam pravo ja
Ona od tuđih nije veća ni slabija
Muškarci ne plaču, znam iz djetinjstva
Za me je kiša milost Božija
Milost je danas kiša iznad Sarajeva