Kiše su pale, i jesen je tu
svila pod lišće tugu nam svu.
Dok sada lutam, sumoran dan,
ti kažeš - „Plače jesenji san".
Možda i plače - ko to sad zna?
Odjeci to su dalekog sna,
a ja ovdje pišem skriveno ti
o našoj ljubavi, crveni stih.
Odlaze, lutaju negdje,
odlaze dani svi
nemirne riječi drage plove
sa njim sad
Jeseni, stani tu,
pod mojim prozorom,
malo spokojstva daj nam,
daj nam ti!
Kiše su pale i kapljica šum
zove na pusti daleki drum,
da odem gdje bilo, sa tobom ja
da tamo ostavim lutanja sva.