Srce uspori glava hoda
U onom zdencu mokraće i cementa
Onom razdrijenom polju od vjetra
jer je vjetar ovako
Nosim imena svih krštenja
Svaki ime je pečat propusnice
Kroz gaz, jednu zemlju, jedan oblak, jedno pjevanje
kroz jedan sakriven dijamant u kruhu
kroz jednu vrlo slatku tjelesnu tekućinu krvi
putovati zbog istog razloga putovanja
Srce uspori i glava hoda
U jednom mraku izvan upotrbe vrtuljaka
Neki Rom se zaustavio i postao je Talijan
kao mjed koji potamni na zidu
Znati čitati knijgu svijeta
S riječima koje se prelijevaju ali bez pisma
U kojima u prisiljenim putovima u dlanu
Tajne koje zadaju strah
Dok te čovjek stretne i dok se ne prepozna
I svaka se zemlja zapali i mir predaje
Sinovi su pali iz kalendara
Jugoslavija, Poljska i Mađarska
Vojnici su sve uzeli
I odbacili su sve
I poslije Mirka u Đurđjevdanu u svibnju
smijala se i pila je među plamenima cvjeća
I olakšanje u suzama koje su joj poplavile oči
I koje su od njezinih očiju pale
Sada ustanite, djetinjaste supruge
što je došlo vrijeme otići
S modrim venama bila
i danas idemo udijeliti milostinju
I iako to znači krasti
Ovaj konac kruha ižmeđu velike bijede i nesreće
ispred zrcala ove kampine
ispred mojih bistrih očiju
to može reči samo onoga tko zna skupljati u svojim ustima tvrdnju Boga
Naslonit ću glavu na tvoja ramena
I sanjat ću more
I sutra ću naložit drvenu vatru
Tako da modar zrak
ude jedna kuća
Tko će izpričati?
Tko hoće?
Bit će onoga tko će ostati
Ja ću pratiti ovu seobu
Pratit ću
Ovu jato krila