Kazačok! Kazačok! Kazačok!
Raz dva tri!
Često lutam mislima po stepi
sve do starih drugova i sna.
Ti trenuci su ludi ali lijepi,
s njima pjevam, s njima plešem ja.
Gromki zvuci razliježu po stepi,
uvijek draga stara pjesma ta.
(A:)
Kazačok se pleše pored vatre,
strasnim žarom gore lica sva.
Kao svijet razbješnjelih vulkana
čijom vatrom snijeg i cijela stepa sja.
Raz dva tri!
Kazačok! Kazačok! Kazačok!
Raz dva tri!
(B:)
Pamtim ples tog mladoga kozaka,
vidim strast u oku što mu sja.
Sve od rana jutra pa do mraka
snježnom stepom ori pjesma ta.
I orkestar, orkestar taj balalajke
kud god pođem uvijek čujem ja.
A:
Raz dva tri!
(dubinuška)
Kazačok! Kazačok! Kazačok!
Raz dva tri!
B:
Kazačok se pleše pored vatre,
strasnim žarom gore lica sva!
La la la