Kayıp [Croatian translation]

Oblaci su se opiturali u tužnu crnu

Ove stidljive kiše plaču za nas oboje

Moja nada je smanjena,vrijeme prolazi

Rastanak je gospodar, a mi zaljubljeni njegovi sluge

Ruke su ti postale blijede na mojim dlanovima

Bila je to plašljiva ranjena ptica

Koja je odlepršala i odletljela zbog završene ljubavi

Volio bih da ti mogu reći: "Neka ti je put otvoren"

Ali moje grlo je vezano, moje riječi su nestale

Više nikada neću nikoga voljeti

Zato što je moje srce izgubljeno u ovom tijelu

s bijelih nebesa sići će anđeli

Oni će te štititi; sa svojim molitvama i željama

Ali ja ću se svakodnevno raspršiti sa čežnjom zbog tebe

U dalekoj zemlji ove ljubavi

Od sad pa nadalje, mi smo nedovršena priča

Hodamo odvojenim putevima

To je život...

Kao vjetar skitnica daleko u daljine pušeš

Živjet ću sto godina s blijedom ružom u mom srcu

Ako je to život!

Spavamo različitim noćima,

Odsad pa nadalje, budićemo se u jutaro odvojeni

Misleći da je ljubav greška

Tražit ćemo utjehu u tuđim tijelima uzalud

I mi ćemo biti povrijeđeni potajno

Ovo ne zaboravi

Ja ću sačuvati najlijepše mjesto u pamćenju

U mom zbrkanom vrtu srca

Sa žicama melanholije u mojoj kosi

Sa suncem koje se smanjuje u mojim očima

Uvijek ću te čekati u ovom gradu

U slučaju da se jednog dana odlučiš vratiti

Hej draga, dobro se čuvaj!

Hej draga, dobro se čuvaj!