Kasaba sa neba gledala,
na zemlju se spustila.
Prizrenka mlada plakala,
i bistru reku pitala:
Bistrice, reko izvorska,
gde mi je kuća Ljeviška?
Kaljaja sa brda kanula,
i mladu momu umila,
i njojzi zborila.
Devojče mlado, andjelče,
evo ti puta tvojega,
bistra te reka vodila,
u dvore tvoje odvela.