Kao što kaže Marija Jurić Zagorka
sve je više svađa
na dvoru naših kraljeva
kada padne noć
doći ću ti preko Kaptola
Ti obuci haljinu od brokata
i ogrni plašt od baršuna
pobjeći ćemo ispod zidina
budi moja Gordana
Puštam da me snovi prevare
tramvajem do zadnje stanice
dalje moram sam, moram pješice
daleko je predgrađe
Škripi snijeg pod mojim nogama
dok se vučem mokrih cipela
kao da si tu, šapučem u mrak
budi moja sudbina