Tihe noći opet tište
tvoje oči opet vrište
kako misliš,
ne znaš koga želiš
junaka ili čudovište
Miris ceste zove, truje,
u mraku se pjesma kuje
kako misliš,
srce ti se trga
kad ja vidim da miruje
Čini mi se da mi noćas
tvoje ruke traže mjeru
da ih šalješ u potjeru
čini mi se da su noćas
tvoje ruke teške k'o samoća
Tvoje čelo opet gori
obori sidro ili glavu obori
kako misliš,
ti si rimski čovjek
i tvoj se jezik ne govori
Kako misliš na put krećeš
ili sad ili nikad nećeš
kako misliš,
ne prilazim ti srcu
kad mi tvoja rebra priječe
Čini mi se da mi noćas
tvoje ruke traže mjeru
da ih šalješ u potjeru
čini mi se da su noćas
tvoje ruke teške k'o samoća
Čini mi se da si noćas hladna