Svakog petka kući ja putujem
onim vlakom u pola pet,
kada stignem društvo očekujem,
tamo živi veselo svijet.
A:
Kad čujem tu harmoniku
u mojoj ulici kako svira,
djetinjstva svoga sjetim se,
opet budim se, nemam mira.
Svi ponovo se nađemo
i stare pjesme pjevamo,
uz zvuke te harmonike,
harmonike sve ljepše je.
Svi ponovo se nađemo
i stare priče pričamo
uz zvuke te harmonike,
harmonike prođe sve.
Svakog petka kući se vraćam ja
nisam sama, lijep naš je broj,
brzo prođu subota, nedjelja,
tamo svatko svakom je svoj.
(Repeat from A:)