Sipalo je zlato ljeta
na borove i terase.
Krenuli smo na kraj svijeta,
vraćamo se svaki za se.
Nosila nas avantura
i dizala poput plime.
Što ćeš od tih sretnih ura
ponijeti u svoje zime?
Još mirišu kušini
kao borove šume,
još su puni lancuni
tvoje topline.
S ljeta zavjesu skini,
pa nek' kiše zašume
da se ne čuje zbogom
dok nestajem u daljini.
Nestao je sav moj nemir
k'o mećava kad se stiša.
Dotakli smo isti svemir,
voljeli se prije kiša.
Nosila nas avantura
i dizala poput plime.
Što ćeš od tih sretnih ura
ponijeti u svoje zime?
Još mirišu kušini
kao borove šume,
još su puni lancuni
tvoje topline.
S ljeta zavjesu skini,
pa nek' kiše zašume
da se ne čuje zbogom
dok nestajem u daljini.