Zagledan beše u nju
Govorio si je da je to posljednji put.
Od njezinih je ruku sastavljao čitave rečenice
Noću ih je čitao sâm
Napamet je reproducirao svaki pokret.
Razdvajao ju je od detalja
U mislima je imao više od nedostatka riječî
Pa je snom obrisao suze
Da više ne budu htjele doći.
I tako je snio, o njoj je snio
Noćima, danima, o njoj je snio.
Već je znao njen miris
Netko ga je ukrao kad je stajala pred vratima
Ostatak je sâm izmislio
Noću je ponovno zaboravio spavati zbog nje
Tako se trudio negdje usredotočiti na nju
Na vrućem tijelu tražiti dah
Disati njenu toplinu dok sanja
Tražio je idealne riječi da bi još htjela ostati (s njim)
Kada se opet probudio, nje nije bilo
Otad za dobar san pije bijelo vino