Jedan susret, jedan tren,
rano jutro toplog ljeta.
Nismo znali kad je noć,
kad je jutro ili mrak.
Tko je znao šta smo htjeli?
Možda malo, možda sve,
male tajne što se lude.
Ja sam htjela da naš dan
traje duže nego san
koji prati jedno ljeto.
Daj i meni dio svoga sna,
malo nježnosti i sreće,
reci sve što želiš sad,
pođi sa mnom u nov svijet,
nemoj čekat' niti tren.
Daj i meni dio svoga sna,
dio snage, dio sebe.
Nije krivo ljeto to
što je pružilo nam sve
da probudi život nov.
Da l' da sada plačem ja
za sve ono što se zbilo?
Ne, ne, to je samo strah,
strah od ovog ljetnog sna
i već sad zbog njega žalim.
Daj i meni dio svoga sna,
malo nježnosti i sreće,
reci sve što želiš sad,
pođi sa mnom u nov svijet,
nemoj čekat' niti tren.
(×2):
Daj i meni dio svoga sna,
dio snage, dio sebe.
Nije krivo ljeto to
što je pružilo nam sve
da probudi život nov.
Da probudi život nov.
Jedan susret, jedan tren.