Slušaj me, prijatelju moj.
Voliš li ti slobodu?
Bi li želio pobjeći odavde?
Volio bi otići?
Bi li opet proživio život,
Hodajući bez okova oko svojih nogu?
Oh, odgovori mi, prijatelju moj,
Volio bi otići?
Ja znam kako...!
Kako napustiti sve te šipke
Koje su kao zastori.
Ja znam kako...
Kako razbiti sve lokote
Između slobode i nas.
Ja znam kako...!
Kako će pasti u prašinu
Ovaj zid ogromni od ogromnoga kamenja.
Ja znam kako...!
Kako izaći iz te tamnice
Zatvorene kao da je grobnica.
Ja znam kako pogledati cvijeće
Pod plavim nebom.
Ja znam kako učiniti srce
Slobodnim i zadovoljnim...
Ti ne kažeš ništa, prijatelju moj,
Ali u dubini svojih očiju
Pun si snova koji zavide
Na gledanju tog komadićka plavog neba.
Ti vjeruješ da sam ti lagala,
Da nemam nikakvih tajni.
Međutim, tvoje oči razumiju
One su te koje su u pravu...
Ja znam kako...!
Kako učiniti da se otvore okovi
Željeznih vrata zatvora.
Ja znam kako...!
Kako postići da se razbiju
Kugle što nam ograničavaju korak.
Ja znam kako...!
Kako skršiti golim rukama
Sve prepreke bez gledanja.
Ja znam kako...!
Kako izaći iz ove tamnice
Bez rizika da ostanemo bez kože.
Ja znam kako pogledati cvijeće
Pod plavim nebom.
Ja znam kako učiniti srce
Slobodnim i zadovoljnim... Vani! ....