Iza je ostalo
moje srecno vreme ljubavi
i ja sam ostala sa njim, iza...
Znam: kao ti sam...
Stiskam svoju mladost!
Idem kroz zid,
uvek isto... Znam...
Boricu se do kraja!
Pascu sa dostojanstvom!
Ispricacu da sam rodila
bebu sa ljubavlju.
Polovina je bio on,
polovina sam bila ja.
Reci cu ti da sam zivela
sa posebnim bicem...
Svetlost tako suptilna:
to je bio znak!
I mir doma
(jednog dobrog doma)
ispunio se nemirima
(ispricaj mi ti)
i rekao mi je: "mama,
(njegova dobra mama)
propalo je moje zdravlje"
(i tvoje zdravlje)
"Moracu da se povucem...
(na drugo mesto)
Ja odlazim, ostajes ti".
I pala sam na dno...
(Refren)
Boricu se do kraja!
Pascu sa dostojanstvom!
Izgubiti?...
Propasti?...
Predacu se?...
Nikad!
Nikad!
I u onoj bolnici
(racuna se kraj)
koji je ispunio sa svojom svetloscu
(bledom svetloscu)
moj decacic je leteo
(i tako se uspavao)
da bi bio plavlji.
(tvoj plavi decak)
Odneo je svoju dobrotu
(njegovu cistu dobrotu)
ostavio mi je najgore:
(Oooooooh...)
Ludost sam trazila
(i da zivim bez njega)
i besmisleni bol...
Protiv moje samoce
(surove samoce)
ti mi dajes strast
(dajem ti strast)
i bes takodje
(moj takodje)
zene poput mene..
(ovde sam ja)
Hajde da razotkrijemo
(i milujemo)
istinu bez srama
(Aaaaaaah...)
i ponovo da pocnemo obe
(obe: ti i ja)
(Refren)
Boricu se do kraja!
Pascu sa dostojanstvom!
Izgubiti?...
Propasti?...
Predacu se?...
Nikad!
Nikad!
Znam, treba slomiti
udarcima ovaj zid.
Izgubiti sve i propasti?
Predacu se?...
Nikad!
Nikad!
Boricu se zauvek...
Nikad!
Boricu se zauvek...
Nikad!
Nikad!
Nikad!
Nikad!