Uvijek sam radila stvari na svoju ruku, nisam slušala klevetnike
Napustila sam rano školske klupe koje su me smatrale previše iscrpljujućom
Zanijekala sam moj vijenac kada su moje rane bile previše žive
Unutar zidova zelenkasto plave ćelije ili na leđima zvijezde padalice
Otišla sam daleko od kuće, gdje sam nasilno odvedena?
Prošla sam moje strahove jedan po jedan s mojim revnim žarom
Digla sam planine, čak i uz podsmjeh drugih
Upoznala sam pakao i sjaj sunca u zoru
Željela sam razumjeti tko je naredio da ovaj svijet mora biti pokvaren
To što ne bismo nikad uspjeli promijeniti bez razbijanja ovih koji nose značke
Napisala sam tisuću rima
Koje su lajale dok su izlazile
Čuvajte svoje poslove i titule!
Divlji među divljima koji plivaju i gledaju eklipsu
Bez ikakvog spasilačkog prsluka ja plivam
U neizmjerenosti života.
Suhi nagib ili vrh, znaj da nisam zaboravila gdje su rođeni moj ožiljci
Ako nisam ovdje to je jer lutam
Papiri i olovke na mjestu bitke
J***š lažljive i njihove gadne planove
Mene je i Babilon napravio bolesnom.
Usudila sam se pogledati moje pogrješke (pogledala sam moje pogrješke)
Da prošla sam pustinje (i slijedila sam zvijezdu)
Usudila sam se izazvati vrijeme (izazvala sam vrijeme)
I usudila sam se vjerovati u svoje snove (ako ne ja tko će napraviti to za mene?)
Kad svi žele da povratiš norme
(Mi ne povraćamo norme!)
Jer su oni izmislili pravila (pripovijedala sam nemilost)
Usudila sam se odbiti norme (odbila sam norme)
Usudila sam se vjerovati u samu sebe (svatko zna svoj put i svoju kuću)
Uvijek sam bila samostalna, nisam nikog čekala
Mislim da je život monoton, nisam željela poznavati isto područje
Usudila sam se prošetati oko svijeta i odstupati kodove
Za odvrnuti vrata, s mojim perom sam izazvala vrijeme
Morala sam se suočiti sa mojim strahovima, testirati moju vjeru
Morala sam izaći iz sranja i sanjala da će moj glas biti čujen
Ima onih koji se pretvaraju da znaju, koji prepoznaju ormarić za mene
Mala varalica na kraju svijeta prepoznata na svakoj željezničkoj stanici
Kraj perona, u buketima lažne izjave
Emanacija nerealnih stvari (Bam!) dolazi i izlazi kao eksplozija
Mlada lutalica koja, kada masa obiluje, bježi, prijatelj svakog uporišta
U boji napisala sam bombi, moj snovi na sivim zidovima nacije
Zbog provale, ušla sam u rap
Uzimam ono što mi život pokloni
Rastem svake sekunde i svake sekunde dižem srednjak vašim barkodovima
Rekli su mi: „pusti pastu, prekasno je“, ali ja sam nastavila
Mršteće obrve, mladi drski naprijed
Usudila sam se izavati carstvo, maaan!
Usudila sam se pogledati moje pogrješke (pogledala sam moje pogrješke)
Da prošla sam pustinje (i slijedila sam zvijezdu)
Usudila sam se izazvati vrijeme (izazvala sam vrijeme)
I usudila sam se vjerovati u svoje snove (ako ne ja tko će napraviti to za mene?)
Kad svi žele da povratiš norme
(Mi ne povraćamo norme!)
Jer su oni izmislili pravila (pripovijedala sam nemilost)
Usudila sam se odbiti norme (odbila sam norme)
Usudila sam se vjerovati u samu sebe (svatko zna svoj put i svoju kuću)
Ako bih ih bila poslušala, postala bih sjena samoj sebi
Teško srce, duša ugušena, nisam imala šanse ali sam uzela jednu svejedno
Postala bih ukiseljena zbog nedostatka smjelosti u mom životu
Gledati vlakove koji prolaze, stopala zacementirana za trg
Završila bih zahrđana, u rutini i njenoj demenciji
Samo za obilazak kvarta, kao da je sve bilo bez značaja
Tako da sam skočila u prazninu, skok anđela, bacam se u prazninu
I onda sam se usudila mislit sama za sebe, i usudila sam se reći to što mislim!
Usudila sam se pomaknuti granice, pomaknuti planine
Hrabriti zabranjeno, slijediti otkucaje moje duše
Usudila sam se izbrisati čaroliju i sheme starog datuma
Čak i ako je to značilo uvrijediti one koji govore da te tvoja prošlost osuđuje.