Kuća je prazna, ali ti si ipak tu...
Ja sam još mazna...
Spavam na tvom jastuku.
Zidovi dišu i pričaju.
Pjesme se pišu i sviraju.
Živim po svome, jer znam da ipak postoji ljubav!
Živim po svome, jer znam da ipak postoje čuda!
Živim po svome, jer znam da nisam bila ti druga!
Živim po svome, jer znam da, ipak, svanut će novi dan!
Opet je kišno...
Nebo plače svaki dan...
Jutro je misno,
kao da je nedjelja..
oblačim osmijeh i budim se...
sve je po starom, i ne dam se!
Živim po svome, jer znam da ipak postoji ljubav!
Živim po svome, jer znam da ipak postoje čuda!
Živim po svome, jer znam da nisam bila ti druga!
Živim po svome, jer znam da, ipak, svanut će novi dan!