Sreli smo se tako u jesenje dane
Priroda je u snu umirala tiho
Svelo, žuto lišće ogoljele grane
Jesenji je vjetar polagano njih’o
Polagano njih’o
I mene si srela u poslednjem času
Al’ za tebe novog ničega ne biješe
Kada život nade obori i rasu
A vjetrovi bijesni tad snove razniješe
Ničeg više nisi imala da dadeš
A da tražiš novo to tek nisi smijela
Ti se ipak maši da srce ukradeš
Još jednom na kraju ti si ljubit’ htjela
Ti si ljubit’ htjela
Da pobjegnem htjedoh no, ne kročih dalje
Stadoh da posmatram to čudesno vrijeme
Ako pogled boli bekrija je šalje
I mene obuze tiho sažaljenje
Tvoja prošlost stalna duboko me tišti
A povratka nema o moj stari druže
Iako ti duša u mukama pišti
Sad ovi trenuci dobru nek’ posluže
Dobru nek’ posluže
Što god mogu daću da ti bol ublažim
Od srca ti nudim prijateljstvo svoje
Zahvalnosti tvoje priznanja ne tražim
Prijatelji samo bićemo nas dvoje