Bezciljno trčiš kroz ulice,
Kroz noć opet ne možeš zaspati,
Zamišljaš da netko misli na tebe.
Izgleda kao da si sasvim sam
Na tvom putu je ogromno kamenje
I ne znaš kuda pobjeći.
Kada je nebo bez boja,
Pogledaš li na gore i zapitaš li se ponekad?
Postoji li tko da moje srce razumije?
I da sa mnom ide do kraja?
Postoji li tko tko vjeruje u mene?
Postoji li tko? Postoji li tko?
Tko mi sklanja sjenu sa duše?
I tko me sigurno dovodi kući?
Postoji li ko da me zaista treba?
Postoji li tko? Postoji li tko?
Oko tebe nasmijana lica
Smiješ se s njima i posljednjim pališ svjetlo.
Svijet je glasan i svoje srce gluho.
Nadao si se da su jedan i jedan dva
I nekada će bilo tko biti pored tebe,
Da sa tobom priča a da ne traži nikakve riječi.
Kada je nebo bez boja,
Pogledaš li na gore i zapitaš li se ponekad?
Postoji li ko da moje srce razumije?
I da sa mnom ide do kraja?
Postoji li tko tko vjeruje u mene?
Postoji li tko? Postoji li tko?
Tko mi sklanja sjenu sa duše?
I tko me sigurno dovodi kući?
Postoji li tko da me zaista treba?
Postoji li tko? Postoji li tko?
Kada se više za tim ne traži,
Mnogi sami dođu.
Iza svakih novih vrata
Sunce može iznova zasijati.
Ustaješ sa svakim novim danom
Jer znaš da glas ...
Da glas u tebi govori ...
Postoji neko da moje srce razumije!
I da sa mnom ide do kraja.
Kad ti sam više ne vjeruješ u sebe,
Tad postoji taj netko, postoji neko!
Netko tko mi sklanja sjenu sa duše,
I tko me sigurno dovodi kući.
Uvijek kada tražiš najviše,
Tad postoji taj netko, postoji neko!
Postoji neko da moje srce razumije!
I da sa mnom ide do kraja.
Kad ti sam više ne vjeruješ u sebe,
Tad postoji taj netko, postoji neko!
Netko tko mi sklanja sjenu sa duše,
I tko me sigurno dovodi kući.
Uvijek kada tražiš najviše,
Tad postoji taj netko, postoji neko!
Tad postoji taj netko, postoji neko!
Tad postoji taj netko, postoji neko!