Svake večeri on svoju djecu pred spavanje pokriva u mekanim krevetima,
potom vozi on svojim starim autom ka obližnjem gradu.
Kruži hladnim ulicama sam, upućuje se na veliko brdo.
Sa njega može vidjeti svijetla grada, vidjeti može zaista sve.
On okreće autoradio na jako i pušta suzama krenuti.
Unutar njega takva je tuga, koja se ne prepušta laganju.
Velika čežnja je malo lakša kad Jimi zahuči na gitari,
ili zapjeva Elton John o ljubavi, sve je malo bolje.
Velika čežnja za trenutak je olakšana kad se oči zatvore i sluša.
Kako je u pjesmama sve jasno i žudnja izblijedi.
Svake same noći još uvijek ponovo sjedi tamo on sam,
prikuplja snagu za svitanje dana opet, nedostaje mu prohujalo jučer.
Vrlo skoro valjda će upaliti svoj auto, otići svojoj kući sa brda.
Možda će sutra plakati manje, možda će oslabiti snaga boli.
Ali još danas on pušta autoradiju na jako da svira.
Unutra njega takva je tuga da bilo što drugo ne može pobijediti.
Velika čežnja je malo lakša kad Jimi zahuči na gitari,
ili zapjeva Elton John o ljubavi, sve je malo bolje.
Velika čežnja za trenutak je olakšana kad se oči zatvore i sluša.
Kako je u pjesmama sve jasno i žudnja izblijedi.
On okreće autoradio na jako i pušta suzama krenuti.
Unutar njega takva je tuga, koja se ne prepušta laganju.
Velika čežnja je malo lakša kad Jimi zahuči na gitari,
ili zapjeva Elton John o ljubavi, sve je malo bolje.
Velika čežnja za trenutak je olakšana kad se oči zatvore i sluša.
Kako je u pjesmama sve jasno i žudnja izblijedi.