Povjerit ću
Svoje riječi moru vremena
Da ih prožme
Možda padnem
Međutim, uvijek ću se dignuti na noge
Ti, koja ne znaš
Više ništa o nama
Ti, koja me nikad nisi razumjela
I da sam tu
Oduvijek te osjećam kraj sebe
Čak i sad kad te više nema
Ti, koja nemaš više ništa od nas
Ti, koja mi daješ odsutnost i ne znaš
Da se oči naviknu na sve
A stopala se uzdignu u letu
Čekam te i u međuvremenu živim
Dok se srce ne navikne na samoću
Ovo nebo nije više lagano
Povjerit ću
Ove riječi u već napisanu knjigu
Koju ću zatim ponovno pročitati
Živim tako
Sa snovima presavijenima u koferu
Pomiješanima s kostimima
Ti, koja nemaš više ništa od nas
Ti, koja mi daješ odsutnost i ne znaš
Da se oči naviknu na sve
A stopala se uzdignu u letu
Čekam te i u međuvremenu živim
Dok se srce ne navikne na samoću
Ovo nebo nije više lagano
Ceste koje se spajaju uistinu
Mogu kasnije postati nit
Bez tebe sam ono što sam nekad bio
Sȃm sam ispod kiše zvijezda
Svakoj ću nadjenuti novo ime
Pokušavam pronaći svoj najbolji osmijeh
Znam da sam tu već neko vrijeme
Čekam te i u međuvremenu živim
Dok se srce ne navikne na samoću
Ovo nebo nije više lagano
Ceste koje se spajaju uistinu
Mogu kasnije postati nit
Bez tebe sam ono što sam nekad biotu već neko vrijemo
Čekam te i u međuvremenu živim
Dok se srce ne navikne na samoću
Ovo nebo nije više lagano