Ja, koji se penjem duž ove nizbrdice
ne sjećajući se božje adrese
napunio sam tišinu riječima
da bih nadvladao osjećaj napuštenosti.
Ja, koji sam se ukrcao u vlak da bih čuo kotrljanje
da razmislim o budućnosti koju gledam
i iako mi je ovo putovanje posudilo druge ruke,
ti si ona koja ostaje
I teška mi je ova odsutnost, ova lažna ravnodušnost
uništava moje slabe isprike, koje samo izgledaju snažno.
Ponekad daljina može biti nasilna
prelazi moje prirodne granice i ne daje mi nadu
Ovdje sam uz tebe
Ovdje sam za tebe
I ostajem tu ako želiš
Jer ovdje si ti
U vrtlogu beskorisnog rastanka
Poput oskvrnjene crkve koja već
nema odgovora nego samo psovke u ustima
I u gubitničkim noćima te isto želim
silazim iz vlaka koji putuje tuđi put
i škripa buke je šuštava
ovu stanicu možeš nazvati oproštajem
prema onome što može učiniti čovjek.
Lagano stišćem tvoje ruke kao da su galebovi
koji će poletjeti s idejom o slobodi,
Ako se saviješ uz moje tijelo, duboko udahni
ako vjeruješ u trenutke već si na mom putu
Ovdje sam uz tebe
Ovdje sam za tebe
I ostajem tu ako želiš
Jer ovdje si ti
Ovdje sam
i ostajem tu
zasad
Dan bježi poput telegrama, vidiš
izgubljeni sati su kazna, vjeruj
i svako tvoje negodovanje ću zaustaviti usnama
Prošlost je ništa do li lopov u mojoj sadašnjosti
i zato se opusti, zagrli me, oslobodi um
Ovdje sam uz tebe
Ovdje sam za tebe
I ostajem tu ako želiš
Jer ovdje si ti
Ovdje sam
Ovdje sam
I ostajem tu
jer tu si i ti
ovdje sam