Ponekad se zapitam
da li bih mogla živjeti bez tebe,
bi li te mogla zaboraviti.
Prođe jedan tren i ja već znam,
ti si onaj kojeg želim imati,
za ljubav nezaboravljen.
Više od jedne priče za proživjeti,
čini se da vrijeme će reći..
Ne, nemoj me ostaviti više,
nikada me ne ostavljaj..
Koliko još daleko mogu biti
i sve o čemu želim misliti je..
Ne, nemoj me ostaviti više,
jer ja te želim ovdje
nezaboravljenog u meni.
Čujem tvoj glas i radost
unutar mene su se nastanili,
* kao tetovaža na koži,
nosim te uvijek u mojem pogledu,
neću se umoriti u potrazi za tobom,
među mojim usnama osjećam da mi nedostaješ.
I tako, istinski moj,
zašto misliti da postoji zbogom.
Ne, nemoj me ostaviti više,
nikada me ne ostavljaj..
Ne, nije potrebno reći
koliko sam se zaljubila.
Ne, nemoj me ostaviti više,
nikada me ne ostavljaj..
a ja ću ti reći zašto.
Ako postoji nebo
ti uvijek biti ćeš
za ljubav nezaboravljen, oh ne!
Ne, nemoj me ostaviti više,
nikada me ne ostavljaj..
Ti si nezaboravljen,
govorim onda još jednom..
Ne, nemoj me ostaviti više,
nikada me ne ostavljaj..
Toliko velika u meni
uvijek će biti
ta želja
da imam te..
Ne, nemoj me ostaviti više,
nikada me ne ostavljaj..
Koliko još daleko
mogu biti
i sve o čemu želim misliti je..
Ne, nemoj me ostaviti više,
nikada me ne ostavljaj..
Ako neću te imati…
sada i uvijek ostati ćeš
zarobljen u mojim očima,
nezaboravljen u meni.