Koliko žalim zbog onoga dana? U trenutku tvoja nježnost nestala je iz mojih ruku
Kako da se vratim i izmijenim te neizbježnu katastrofu?
Čime da obrišem te jučerašnje prizore?
Nemam izlaza
Čak se i popodnevno sunce skriva od mene jer ne mogu te vidjeti
Neizbježno je da te oplakujem svugdje jer bio si neophodan ovdje u mome bivanju
Želja što vraća u život ovo tijelo
Upali se u duši u jednome poljupcu
Dođi napuniti smijehom tišinu jer ne mogu izdržati ni dana više bez tebe
Ni dana više bez tebe
Hodam pustom kućom, jutro je, svi spavaju
Ali što drugo mogu?
Osjećam tvoje korake u vjetru koji me vara
Čak se i zrak može poistovjetiti
Nema mi izlaza, čak se i popodnevno sunce skriva od mene jer ne mogu te vidjeti
Neizbježno je da te oplakujem svugdje jer bio si neophodan ovdje u mome bivanju
Želja što vraća u život ovo tijelo
Upali se u duši u jednome poljupcu
Dođi napuniti smijehom tišinu jer ne mogu izdržati ni dana više bez tebe
Što vraća u život ovo tijelo
Upali se u duši u jednome poljupcu
Dođi napuniti smijehom tišinu
Jer ne mogu izdržati ni dana više
Možda ću tražiti u tisuću boca
Naći ću jednoj od njih duha koji će mi odobriti želju...
Odobriti...
Odobriti...
Odobriti...
Odobriti...
Odobriti...
Želja što vraća u život ovo tijelo
Upali se u duši u jednome poljupcu
Dođi napuniti smijehom tišinu
Jer ne mogu izdržati ni dana više
Što vraća u život ovo tijelo
Upali se u duši u jednome poljupcu
Dođi napuniti smijehom tišinu
Jer ne mogu izdržati ni dana više bez tebe