Urezani natpis na drevnome križu
U blizini polja krasne pšenice
Zaustavih se... Prošitam, teškom mukom:
"Nepoznato, osim Bogu"
Kakva istina, zapravo govoreći ogromna,
Počiva pod tim plavim granitom
Među pšenicom što se leluja?
"Nepoznato, osim Bogu"
Je li to dijete ili je to neki čovjek
Koga je smrt smjestila, utoliko bolje,
Smjestila ga u kvadrat kraljevstva?
"Nepoznato, osim Bogu."
Je li patio, je bio kriv?
Jesu li suze tekle iz lijepih očiju?
Je li to bila tragedija ili lijepa priča?
"Nepoznato, osim Bogu."
Je li to bila kiša kao na selu
Zimski vjetar velikog grada,
Sunce nad velikim pogrebnim kolima?
"Nepoznato, osim Bogu."
Otputih se prema kolnom putu
Putu veličanstvenih zaljubljenika.
Bijah ispunjena svjetlošću.
"Nepoznato, osim Bogu."