Dok pjevalo je srce moje,
onoga dana, istoga sata,
crna smrt je pokucala
na naš dom, na naša vrata!
Ja plakala bih kao dijete
da sam znala, o da sam znala!
Molila bih da te štedi
koljenima zemlji pala!
Nema te u gradu tvoma
gdje se sunčan kamen bijeli,
kolijevka još tvoja živi
al' te vječnost od nje dijeli!
Porporelom i Stradunom,
Lapadom crn galeb kruži,
kamo ću bez tvog srca:
kratko sunce, mrak sve duži.
Crna ženo, kosom što kosiš
zašto moje najdraže nosiš ?
U tren jedan banu tuga
nesta slavuj iz mog luga.