Imali smo dvadeset godina, ti i ja
Kad smo bili pod istim krovom
Borili smo se protiv bijede zajedno
Bili smo još gotovo djeca
I govorili su nam gledajući nas
Pogledaj kako si sliče
Imali smo ruku u ruci
Pobjeđivali smo udarce sudbine
I rješavali uspješno probleme
Praznog želuca lišenog jela
Hranila si se iluzijom
Bilo ti je dovoljno što te volim
Opirali smo se mnogo godina
Koje nam je sretna sudbina dala
Ali vrijeme je uzelo tvoju bezbrižnost
Nosiš ga kao teret
Ne smiješ se više cijelo vrijeme
I plaćeš nad svojom mladošću
I provodiš od jutra do večeri
Sate pred svojim ogledalom
Probajući pudere i kreme
A ja ponekad žalim
Za vremenom kada je za učiniti te sretnom
Bilo dovoljno što te volim
Da bih to mogao, ljubavi
Za tebe bih zaustavio protjecanje
Sati koji idu i gase se
Ali ja tu ne mogu ništa promjeniti
Jer ja sam kao i ti smješten
Ti to znaš, u istu životnu školu
Ne njeguj nikad žaljenje
Jer se beru samo
Osjećaji koji se posijaju
Učini kao i u zlatna vremena
I sjeti se još kakvo je bilo jučer
Bilo ti je dovoljno što te volim
Za mene zaista ništa se nije promjenilo
Nisam te prestao voljeti
Jer ti imaš uvijek sav šarm
Kojeg si imala onog blagoslovljenog dana
Kad si ispred Boga rekla: "Da"
Sa očima mokrim od suza
Proljeće prolazi, i zatim ljeto
Ali jesen ima skrivenih radosti
Koje trebaš sama otkriti
Zaboravi okrutnost vremena
I sjeti se da ti je sa dvadeset
Bilo dovoljno što te volim