Il soldato di Napoleone [Croatian translation]

Zbogom, zbogom Casarsa, odlazim u svijet

Ostavljam oca i majku odlazim sa Napoleonom

Zbogom staro selo, zbogom prijatelji mladi

Napoleon zove najbolju mladež

Kad se podigne sunce sa prvim svjetlom dana

Vincenzo sa svojim konjem iz skloništa polazi

Žuri pored Tagliamenta i kad bude podne

Vincenzo će se predstaviti pred Napoleonom

Kako prođoše sedam mjeseci sred leda

Da osvoje Rusiju izgubljeni i ostavljeni

Kako prođoše sedam dana sred leda

U velikoj Poljskoj ranjeni i zarobljeni

Uplašen konj, bježao je od snijega

A odozgo je nosio Vincenza koji je ranjen buncao

Vikao je zaustavi se konju, zaustavi se, zaustavi, molim te

Sad je vrijeme da ti dam pregršt sijena

Konj se zaustavi i dobrim i mirnim očima

gledaše svog gazdu koji umire od hladnoće

Vincenzo ga raspori po trbuhu svojom bajunetom

I u njegovoj utrobi si povrati život

Suzana je sa njezinim ocem prolazila na zaprežnim kolima

I vidje momčića u utrobi konja

Spasimo oče moj, ovog jadnog vojnika

koji je pao i ostavljen umire u Poljskoj

Tko ste lijepi vojniče iz daleka

Ja sam Colussi Vincenzo, mlad Talijan

I želim te odvesti čim budem ozdravio

Zato što si me ranila u grudi svojim očima

Ne, ne mogu poći jer se udajem ovog Uskrsa

Ne, ne mogu poći jer ću za Uskrs već biti mrtva

U nedjelju među maslinicima plakali su oboje

I jedno i drugo su plakali vidjelo se izdaleka

U sveti ponedjeljak su se vidjeli u vrtu

I poljubiše se kao dva goluba

U sveti četvrtak kad se rađaju ruže i cvijeće

Pobjegoše iz Poljske da ugode ljubavi

U uskršnju nedjelju kad čitav svijet pjeva

Stigoše zaljubljeni u zemlju Francusku

U uskršnju nedjelju kad čitav svijet pjeva

Stigoše zaljubljeni u zemlju Francusku