Kiši.
Sjemenke, tužni prijatelji,
Poput ogromnih šampinjona,
Izlaze skupa iz svojih nastambi.
Kiši.
I cio je grad mokar.
Kuće su zaradile prehladu.
Kanalima curi iz noseva.
Kiši.
Kao vođene jednim pozivom,
Ptice napuštaju nebo.
Oblaci i vukovi,
Prozori, suze im u oknima
Izgleda kao da svi oplakuju
Lijepe dane.
Kiši.
I čujemo klepetanje.
Život nema više harmonije,
Puste, ulice se dosađuju.
Kiši...
Slušam,
Kad kaplje
Kiša od koje mi je muka
Po cestama i putevima
I, posvuda okolo,
Kapi
Koje nije briga
Koje ne znaju
Da je moje srce uništeno
Gubitkom njegove ljubavi...
Kiši.
Sjemenke, tužni prijatelji,
Poput ogromnih šampinjona,
Izlaze skupa iz svojih nastambi.
Kiši.
I cio je grad mokar.
Kuće su zaradile prehladu.
Kanalima curi iz noseva.
Kiši.
Priroda je nabijena dosadom.
Visoko gore, sve je obučeno u sivo.
Nebo je nabrano.
Nos je prazna ploča
Čekam, puštam potok svojim suza
Plače.
U mome srcu s izgubljenim snovima,
U mojoj je ljubavi kao na ulici
I u mojim bolima bez kraja
Kiši...