Jednog jutra ćemo shvatiti ko smo
a nećemo reći ništa
i činiće nam se normalno
zamisliti da svijet
odlučuje da se okreće
oko nekog drugog sunca
To je kuća bez zidova
koja treba da se izgradi u vremenu
izgradi ni iz čega
kao cvijet,
korijen cvijeta -
to je moj poklon za tebe
da ga zalijevaš i da raste
Refren:
I mi smo planine koje nadgledaju more
sa najviše tačke mi učimo da letimo
da bismo onda ponovo padali
niz opasne padine
bez odbrane.
Ponovo padamo
da bismo se obasjali kao ljeto
koje sada sija
kao što je sijao svijet prije tebe.
Jednog dana shvatićemo ko smo
a nećemo reći ništa
ništa posebno
skinućemo odjeću
da možemo letjeti bliže suncu
u kući bez zidova
koja treba da se izgradi u vremenu
izgradi ni iz čega
Mi smo cvijeće,
mi smo dva korijena
koja su se rastala da bi ponovo izrasla
Refren:
I mi smo planine koje nadgledaju more
sa najviše tačke mi učimo da letimo
da bismo onda ponovo padali
niz opasne padine
bez odbrane.
Ponovo padamo
da bismo se obasjali kao ljeto
koje sada sija
kao što je sijao svijet prije tebe.
Sada i zauvijek te molim da uđeš
na poslednju zabavu i moju prvu ljubav
da bismo onda ponovo padali
niz opasne padine
bez odbrane.
Ponovo padamo
da bismo se obasjali kao ljeto
koje sada sija
kao što je sijao svijet prije tebe
kao što je sijao svijet prije tebe
kao što je sijao svijet prije tebe