Žar zalaska sunca u tami večeri
svjetlo rasvjete na ovim ulicama od voska
vodeći prema sjeveru u jednom psećem ponedjeljku
komete sjećanja koje ukazuju na moje sutra
vrijeme prolazi ravno ne osvrćući se na nostalgiju
i ostavlja u očima gorčinu i veselje
generacija u ciklusu sa svojim uvjerenjima
što miješaju snove u pregršt pjesama
život je uragan koji nam cijepa jedra
autoput u plamenu sa krivinama od meda
on je oluja, on je uron unutar vatrenog kruga
život je igra, život je igra
ali ljubav nas širi(rasteže) otapajući naša srca
oblikuje naše dane u jednu kišu boja
u očima tvog sina ponovo vidiš svoje djetinjstvo
prostranstva osvajanja i svijeće nade
život je uragan koji nam cijepa jedra
autoput u plamenu sa krivinama od meda
on je oluja, on je uron unutar vatrenog kruga
život je igra, život je igra
heroja
postoji onaj ko je doveden do drame i onaj koji je u komediji
ali svi se rastužimo/trudimo na ovoj neudobnoj stolici
sjedeći okrenuti prema ničemu sa krstom u rukama
kanibali smo prerušeni u vegane
život je uragan koji nam cijepa jedra
autoput u plamenu sa krivinama od meda
on je oluja, on je uron unutar vatrenog kruga
život je igra, život je igra
i mi smo djelići jednog genijalnog mozaika
razdvajaju nas, ponovno sastvljaju opet i opet