On je došao za žetvu,
Bio je to jak i lijep momak
S očima što grle, s usnama tvrdim.
Kroz cijelu žetvu, on je pjevao
I, u njegovome glasu, čuli su se
Svi zvukovi prirode.
Pjevao je o jasnim proljećima
Pticama, livadama svijetlim,
Zelenim šikarama, novome cvijeću.
Navečer, kad bi se ljudi okupili,
Govorio je pjesmu o žitu
Dok je pravio otkose srpom
On je pjevao.
Žeteoci su ga slušali
I gazdarica ga je također slušala.
On je pjevao
Poslije je rekao: "U moje zdravlje!
A sutra, idem svojim putem"
Kad su svi zaspali, oko ponoći,
Kako je on odlazio bez stvaranja buke,
Gospodarica imanja je došla,
Sva blijeda i sa srcem u grlu
I još ljepša zbog želje
I gotovo gola pod ogrtačem.
Rekla mu je: "Ti si taj kojega čekam,
Nakon svih dana, nakon svih godina.
Nije bitno kratko postojanje.
Ostani još sa mnom do dana...
Pjevaj mi pjesmu ljubavi
Da doživim konačno svoj san!"
On je pjevao.
Zatvorenih očiju, ona je slušala
Njegov slatki glas što je uzimao sve.
On je pjevao
Ljubav, smrt, zadovoljstvo
I, oboje, otiđoše cestom.
Oni su otišli idućega dana.
Ona je upoznala gorak put,
Glad, putovanje, tugu
Jer njezin ljubavnik, brzo ju je pustio,
Bez žaljenja za prošlošću,
Milovao je druge ljubavnice.
Nije mogla podnijeti više patnje,
Nakon noći, dana pakla
Ona je rekla, jadna ljubavnica:
"Dragi moji, nema se smisla kajati.
Pjevajte mi pjesmu mrtvih...
I pustite me, ja sam sretna..."
On je pjevao.
Zatvorenih očiju, ona je slušala
Veličanstven zanos što pali sve.
On je pjevao.
Uz uzdah, ona je prešla
I kasnije, on je ponovio svoj put...