Još uvijek često razmišljam
o sretnim školskim danima
i onom peckanju vječnom tvom,
pod klupom bi se skrivao
i meni zadirkivao
i sad još zvoni u uhu mom.
Ni drugi misli (šutili)
već jedan drugog ljubili
i svi uživjeli bi u tom.
To je bio svijet pun radosti,
bezbrižan i lijep u ljubavi
Sad taj ludi smijeh
nije bio grijeh.
To su bili dane mladosti,
pune često novih ludosti
koje uvijek smišljao si ti.
A onda nas je vrijeme to
odjednom sve razdvojilo
i svak se našao sasvim sam.
O kako često sanjam
ja o onim ludim danima
al' oni vratit se neće, znam.
A onaj tihi šapat tvoj
i danas prati život moj,
još uvijek isti mi svaki san.
Gdje je sada svijet pun radosti,
Gdje su dani lude mladosti ?
Želim jednu stvar
da te sretnem bar,
onaj isti dobro poznat glas
da me opet sjeti sviju vas
i u prošlost vrati bar načas.