Vožnja bez daha u donjogradskoj ulici
Vožnja motorom na vrućini sredine dana
Prašina što je visjela s pustinjskoga neba
Trči, mada bismo trčali, svejedno nam je pekla oči
Oh da, možemo hodati divljom, divljom stranom života
I naši pokreti praćeni strancem tik uz nas
A u sjenama obećanja, možeš me uzeti za ruku
I pokazati mi na način da razumijem
Pa ako misliš da znaš kako me voljeti
I misliš da znaš što trebam
I ako stvarno, stvarno želiš da ostanem
Moraš ti pokazati put
Da, ako misliš da znaš kako me voljeti
I misliš da možeš biti uz mene
I ako stvarno, stvarno želiš da ostanem
Ti moraš pokazati put
Neodgovorna noć u bezimenom gradu
Onda smo se maknuli iz vida uz tih zvuk
Plaža što plače napuštenim valovima
Tamo smo spavali, znajući da ćemo biti na sigurnom
Sad možeš misliti da možeš hodati divljom, divljom stranom sa mnom
Ali puno toga mogu naučiti i puno toga još moram vidjeti
Znaš da moj život leži u tvojim rukama
Na tebi je da mi pokažeš da razumijem
Pa ako misliš da znaš kako me voljeti
I misliš da znaš što trebam
I ako stvarno, stvarno želiš da ostanem
Moraš ti pokazati put
Da, ako misliš da znaš kako me voljeti
I misliš da možeš biti uz mene
I ako stvarno, stvarno želiš da ostanem
Ti moraš pokazati put