Ulazim u zrakoplov
Postaje hladno, čujem kako vrišti
Znam broj svoga sjedala
Panika kroti veliku tugu
Približavam se redu tužitelja
Sve glasniji je vrisak
Strah ustupa mjesto izvjesnosti
Malo dijete sjedi sasvim pored mene
Dolazi pitanje svih klasa:
"Smije li se i može li se mrziti djecu?"
Mrzim djecu!
Mrzim djecu!
Vrištač se okreće ovdje i ondje
Majka lista časopis
Tiho priča djetetu, dok lista
I usto jede jabuku
Dragi Bog me želi kazniti
Dosada ne želi spavati
Uopće ne želi prestati vrištati
Otac već dugo spava kao top
Dolazi pitanje svih klasa:
"Može li se i mora li se mrziti djecu?"
Mrzim djecu
Mrzim djecu
Ne, volim ih
Da, volim ih
Veliku i malenu,
Ali moraju biti moja
Mrzim djecu
Mrzim djecu
Dolazi pitanje svih pitanja:
"Može li se i mora li se tući djecu?"
Ne, volim ih
Da, volim ih
Svu djecu, veliku i malu
ali trebaju biti moja
[Intermezzo]
Ali sasvim odjednom postaje mirno
Nasmije mi se, ja sam zanesen
Ispružim ruku prema malome
I tada ponovo počne vrištati
Mrzim djecu
Mrzim djecu
Ne, volim ih
Da, volim ih
Veliku i malenu,
Ali moraju biti moja
Mrzim djecu
Mrzim djecu
Dolazi pitanje svih pitanja:
"Može li se i mora li se tući djecu?"
Ne, volim ih
Da, volim ih
Svu djecu, veliku i malu
ali trebaju biti moja