Već neko vrijeme više ne čujem
Tvoj glas ujutro koji viče "buu"
I probudio bih se nervozno
Sada se pak budim i
Nedostaju mi sve tvoje osebujnosti
Kada si mi govorila
"Stalno si umoran jer nemaš nikakav raspored"
Već neko vrijeme kuham i
Vadim još jedan tanjur za tebe
Ostao sam i dalje onako zatvoren u sebe
Kad pada kiša smijem se da bih se sakrio
Nedostaju mi sve tvoje osebujnosti
Kada si mi govorila
"Stalno se osjećaš usamljeno jer nisi onakav kakvim se činiš"
Oh, bolno je reći ti to sada
Ali više ne znam što osjećam
Kad bi bar Bog izmislio nove riječi
Mogao bih ti reći
Da smo samo prtljaga
Putujemo rasutim putovim
Kad bi bar Bog izmislio nove riječi
Mogao bih ti napisati nove ljubavne pjesme
I ovdje otpjevati ih ti
Već neko vrijeme hodam i
I cijelo vrijeme čujem zvukove iza sebe
Pa se okrenem misleći da si to ti
I sjetim se da ne znam čega sve ima izvan mene samog
Nedostaju mi sve tvoje osebujnosti
Kada si mi govorila
"Stalno si umoran jer nemaš nikakav raspored"
Oh, bolno je reći ti to sada
Ali više ne znam što osjećam
Kad bi bar Bog izmislio nove riječi
Mogao bih ti reći
Da smo samo prtljaga
Putujemo rasutim putovim
Kad bi bar Bog izmislio nove riječi
Mogao bih ti napisati nove ljubavne pjesme
I ovdje otpjevati ih ti
Među mojim i tvojim osebujnostima
Mogao bih ti ovdje otpjevati ih
Kad bi bar Bog izmislio nove riječi
Mogao bih ti reći
Da smo samo prtljaga
Putujemo rasutim putovim
Kad bi bar Bog izmislio nove riječi
Mogao bih ti napisati nove ljubavne pjesme
I ovdje otpjevati ih ti
Mogao bih ti ovdje otpjevati ih