И солнце встаёт над руинами [I solntse vstayot nad ruinami] [Croatian translation]

Ti govoriš a vjetar stenje u krošnjama,

I zemaljska kugla nestaje pod nogama.

Vjerojatno će proći još neko vrijeme,

prije nego što sve shvatim.

Ti govoriš, a ja stojim poput poslušnog manekena

S probušenim srcem.

Jedan trenutak i cijeli grad je srušen.

Sad nemam kamo.

Iza oblaka sumorni mjesec klizi u sumaglici

U susret nepopravljivom.

I, omotavajući se svojim starim šalom, gledam

Kako sunce izlazi nad ruševinama...

Raširenih ruku ležim na razbijenom staklu,

Jedva se nadam da će me netko čuti,

Što više suza, horizont postaje svjetliji

A nebo... sve bliže

Neugasiva ljepota u pahuljicama,

Nad iskrama tamnocrvenih bobica

Polagano blijedi zvjezdana daljina

I sunce izlazi nad ruševinama...

Vrane uzlijeću, kruže nad zgarištem.

Za koju cijenu sam dobio ovu mudrost?

Očito moramo proći preko gorućeg ugljena

da postanemo svijetliji i čišći.

Mostovi koji su jednom upali u vodu

ostvarit će neostvarivo.

Ispod pepela će opet niknuti cvijeće

I sunce će izaći nad ruževinama...