Snalazim se bez tebe sasvim dobro,
Naravno da da,
Osim kad tih kiša pada
I kaplje s lišća, onda se sjetim
Užitka od utočišta tvoga naručja.
Naravno, ja da,
Ali snalazim se bez tebe sasvim dobro.
Zaboravio sam te baš kao što bih trebao,
Naravno da jesam,
Osim kad čujem tvoje ime,
Ili nečiji smijeh koji je jednak,
Ali zaboravio sam te baš kao što bih trebao.
Kakav lik, kakva budala sam ja,
Kad mislim da moje slomljeno srce može prevariti mjesec.
Što mi se sprema? Bih li trebao zvati još jednom?
Ne, najbolje je da se držim svoje pjesme.
Snalazim se bez tebe sasvim dobro,
Naravno da da,
Osim možda u proljeće,
Ali ja ne bih trebao nikada misliti na proljeće,
Jer to bi zasigurno slomilo moje srce nadvoje.